DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
Osnovano 1900.25Ruj
Nagrade dana hrvatske knjige
Nagrade "Judita", "Davidias" i "Slavić" dodijelit će se u subotu, 27. rujna 2014. u 19, 30 sati u prostorijama Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Splitu, Trg braće Radića 7.
DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
POVJERENSTVO NAGRADE DANA HRVATSKE KNJIGE
NAGRADU
"D A V I D I A S"
za najbolje djelo iz hrvatske književne baštine na stranom jeziku
u 2013. godini
dobio je
Franz POSSET
za knjigu
"Marcus Marulus and the Biblia Latina of 1489"
( Böhlau Verlag Köln Weimar Wien, 2013.)
O b r a z l o ž e nj e:
U zavidnoj recepciji djela Marka Marulića ovoj iznimnoj monografiji pripada posebno mjesto. Koordinate misaonog svijeta i duhovnosti oca hrvatske književnosti dobivaju njome nove argumente i osvjetljenje i dokumentiraju zašto je riječ o velikom hrvatskom piscu svjetske slave i ugleda.
Possetova studija - kojoj je hrvatska književna znanost već konotirala atribucije iznimnosti - zacijelo je jedna od rijetkih znanstvenih studija inozemnih proučavatelja koja pokazuje kako čitati Marulićevo djelo. Pisana uzornom akribijom vrsnoga znalca biblijske i književne problematike, rezultat je svestranog čitanja i promišljanja Marulićeve Bibilije iz 1489. godine. Kao što je poznato, Marulić je spomenutu Bibliju čitao u latinskom prijevodu sv. Jeronima i s komentarima mnogih todobnih tumača. Na stranicama temeljne knjige njegove duhovne lektire i svjetonazora, Marulić je na rubnicama ostavio obilje različitih znakova vlastita čitanja i razmišljanja koja je Posset svojom knjigom nastojao razjasniti i protumačiti. Posrijedi je, kao što je poznato, na stotine Marulićevih znakova i marginalija koje otkrivaju ne samo Marulićev duhovni i književni profil, nego i bjelodano svjedoče s koliko je strasti i dubine uvida čitao biblijske knjige, razmišljao o njihovu sadržaju i komentirao ih. Possetova knjiga pokazuje da je i Marulićevim zabilješkama ali i Bibliji pristupao marom vrsnoga tumača složene problematike. Svaku Marulićevu misao, simbol, znak ili sugestiju na rubnicma Posset je uspio protumačiti i svestrano osvijetliti, staviti ih u širi biblijski kontekst i kontekst Marulićeva djela, stvarajući tako, kako navodi Lučin, jedan od vrsnih marulologa, kojemu je knjiga i autorska zahvala, "mrežu odnosa iz koje se može mnogo zaključiti o izvorima i smjerovima Marulićeve teološke misli". Possetovim se čitanjem bjelodani ono što su Marulićevi tumači i proučavatelji, kako domaći tako i inozemni, i do sada naglašavali, da je Biblija ključ razumijevanja njegova djela, i onoga na latinskome i onoga na hrvatskome jeziku. Zahvaljujući Possetovoj višestruko izdašnoj i poticajnoj hermeneutičkoj interpretaciji, zabilješke, znakovi, kristogrami i komenatari na rubnicima Marulićeve Biblije iz 1489. ne ostavljaju dvojbe da je posrijedi duboka inspiracija i lektira i duhovna kultura bez koje mnoge Marulićeve stranice ne bi bile ni napisane. Štoviše, kao vrsni znalac i Marulićeva djela, ali i njegove kritičke i znanstvene recepcije, Posset se dokazao ne samo uzornim poznavateljem našega pisca, nego i uvjerljivim interpretom i tumačem njegovih bremenitih sadržaja i vremena u kojem je djelo nastalo. U tom smislu se može reći da se ovo iznimno i vrijedno djelo neće moći mimoići u svakom budućem kritičkom čitanju i interpretiranju kanonskog autora naše, ali i europske književnosti.
Uza zavidne interpretacijske uvide i osvjetljenja, osobitom značenju ove knjige znakovito pridonosi i CD s digitalnim snimcima 2 000 stranica Marulićeve latinske Biblije. Čitatelj je tako u mogućnosti ne samo čitati Possetove komentare i intervente, nego se i njihovim tragom uputiti u komparativno promišljanje nadasve slojevitih i kompleksnih odnosa i sadržaja Marulićeva djela.
Possetova je monografija ponajprije namijenjena inozemnom, engleskom jezičnom čitatelju i kao takva gotovo je nemjerljiv doprinos inozemnoj recepciji našega autora. Pridružujući se njome značajnom nizu uglednih inozemnih slavista koji zdušno promiču hrvatsku kulturu i književnost, Posset je ovom knjigom-studijom zavrijedio svekoliko poštovanje naše književne i kulturne javnosti pa se - s pravom i razlogom - nadajući se skorom prijevodu, može reći da je nagrada Dana hrvatske knjige zasluženo došla u prave ruke. Drevna misao "gdo knjige počtuje da je knjigami počtovan" u punom se smislu riječi stoga može pripisati i ovogodišnjem laureatu Nagrade "Davidias", prof. Franzu Possetu.
Zagreb – Split, 22. travnja 2014.
prof. dr. sc. Ivan J. Bošković
DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
POVJERENSTVO NAGRADE DANA HRVATSKE KNJIGE
NAGRADA
"J U D I T A"
za najbolju knjigu ili studiju o hrvatskoj književnoj baštini u 2013. godini
dobio je
STIPE BOTICA
za knjigu
POVIJEST HRVATSKE USMENE KNJIŽEVNOSTI
Zagreb, Školska knjiga, 2013.
O b r a z l o ž e nj e:
Književnoznanstveni i folkloristički je profil nagrađenika Stipe Botice opredijeljen disertacijom Luka Botić. Veze usmene i pisane književnosti hrvatskog romantizma. U okviru fakultetske nastave profesijski je usmjeren na književnu usmenost, terenska istraživanja, nove zapise i književne studije: na antologijsko Biserno uresje i monografsko zahvaćanje u Usmene lirske pjesme, Lijepu našu baštinu, Andriju Kačića Miošića, Nove hrvatske epitafe, Suvremene hrvatske grafite, a preko Biblije i u ishodište hrvatske tradicijske kulture. Sve to sadržano je u njegovoj uspješnici Povijest hrvatske usmene književnosti. Ona opredjeljuje i nas da ju predstavimo njim samim, i otvorimo njegovim proslovnim rečenicama:
Povijest hrvatske usmene književnosti u ovoj je knjizi ponajprije povijest zapisa usmenih tekstova te informacija o životu usmene književnosti, kontekstualiziranje raznih rasutih fragmenata i struktura koje su se sačuvale tijekom povijesnog života hrvatskog naroda. Prije obrade književnosti u živoj komunikaciji i zapisima, teorijski su obrađeni modaliteti kulture u bespismenoj fazi duhovnosti te bitne postavke usmenoknjiževnog fenomena. Zapisi su obrađeni selektivno i razmatrani su prije svega oni koji su pokazivali postojanost književne komunikacije tog tipa i pridonosili izgledu i ugledu tradicijske kulture Hrvata.
Svojom je Poviješću Botica postulirao teorijski i metodologijski povijesni pristup književnoj usmenosti i interpretirao ga dokumentacijski zasnovano i pouzdano, ogledno i akribično, kao i sve usmenoknjiževne rodove i vrste, i žanrovske oblike: pjesničke, pripovjedalačke, dramske, govorničke i mudroslovne, sve do rubnih oblika, s njihovom poetikom i tipologijom kao plod intenzivnih dugogodišnjih vlastitih terenskih istraživanja diljem Hrvatske. Ona je živi život i poticajna programatska dogradnja svim istraživačima uzorite hrvatske povijesti, a njome usmene i pučke književnosti dviju dičnih nam Osječanki, Maje Bošković-Stulli i Divne Zečević, nažalost pokojnih.
Povijest hrvatske usmene književnosti Stipe Botice, pisana je u cijelosti prema standardnim književnoteorijskim mjerilima podjele na rodove i vrste od srednjovjekovnih početaka do pretežito kraja 19. stoljeća. Književnopovijesni pregled Botica oblikuje slijedom pisanih tragova i zapisa, što mu omogućuje da usmenoj književnosti pristupi kao umjetnosti riječi. Kroz zapis ona postaje dostupnom činjenicom za književnopovijesni opis, dok mu s druge strane omogućuje dijakronijski uvid u povijest usmenoknjiževnih žanrova na hrvatskom kulturnom prostoru u analogiji s nacionalnom povijesti pisane književnosti, uz poštivanje njihovih mnogostrukih uzajamnih dodira i interferencija. U tom smislu autor modelski slijedi Povijest hrvatske usmene književnosti Maje Bošković-Stulli (1978), prvi put izdvojene u posebnu književnopovijesnu cjelinu prema suvremenim književnohistoriografskim i foklorističkim standardima, temeljem uzajamnih doticaja i prožimanja usmene književnosti u pisanoj, od srednjovjekovnih početaka do sustavnih istraživanja i bilježenja. Preuzimanje klasične trijade uobičajene u pisanoj književnosti: tekst – tekstura (stih ili rečenica) – kontekst, odnosno autor – iskaz – primatelj, "suvremenici poznaju kad ju ugrađuju u vlastiti kulturni trenutak" (kako zapaža S. Damjanović). Književne vrste koje ostaju izvan dosega klasične rodovske trijade (lirika – epika - drama), primjerice govornički oblici, imaju svoje mjesto u povijesti usmene književnosti iz perspektive poetike usmenosti i posebnosti komunikacijskih čimbenika odgovornih za nastanak i održanje usmenkoknjiževnog teksta. Iz tih razloga je Botica najviše prostora posvetio onim oblicima verbalnoga folklora koji nose značajke jezične umjetnine (literarizirana usmenost). Prihvaćeni u povijesti tradicijske kulture, zahvatili su cijeli hrvatski kulturni prostor. Autorov je pristup izgrađen uz interdisciplinarno posredovanje folkloristike, etnologije, kulturne antropologije i srodnih humanističkih disciplina, potkrijepljen recentnom svjetskom i domaćom literaturom. U Institutu za etnologiju i folkloristiku on opstoji i danas djeluje na istim afirmativnim istraživalačkim postulatima.
U završnoj obrazloženju recimo: Knjiga Stipe Botice je u cijelosti sustavni, na kritičkom pristupu izvorima i prema suvremenim znanstvenim spoznajama osobito privlačan i utemeljen književnopovijesni pregled nacionalne usmene književnosti. Na planu dispozicije građe, oblikovan je pregledno, pisan je razumljivim jezikom, s odmjerenom uporabom znanstvenoga metajezika prilagođena korisniku, uz odgovarajuće referentne uputnice u literaturu za daljnje istraživanje i nove istraživače. Utoliko prije što sadrži preko 260 bibliografskih jedinica, funkcionalno ustrojena kazala i 140 uvrštenih dokumentacijskih ilustracija, koje su same sobom autentičan vodič u autorovu radionicu. Ali i časna odužnica tvorcima verbalnog folklora, svim svojim suradnicima i kolegama.
Knjiga Ante Botice, entuzijasta folkloristike, je povijesna, angažirano djelo koje uistinu, na osnovi zapisa, nadilazi sve što je u ovome području dosad ostvareno. Zato mu zdušno čestitam za zasluženo osvojenu Nagradu JUDITA koja mu se dodjeljuje kao autoru najbolje hrvatske knjige u protekloj 2013. godini.
Zagreb – Split, 22. travnja 2014.
prof. emeritus Stanislav Marijanović
DRUŠTVO HRVATSKIH KNJIŽEVNIKA
POVJERENSTVO NAGRADE DANA HRVATSKE KNJIGE
NAGRADA
„S L A V I Ć“
za najbolji autorski knjigom objavljeni prvijenac
u 2013. godini
dobila je
KRISTINA ŠPOLJARIĆ
za roman
NIJE OVO TWIN PEAKS
AGM, Zagreb, 2013.
O b r a z l o ž e n j e:
Među knjigama pristiglima na natječaj za Nagradu Slavić koju dodjeljuje DHK, već se na samom početku izdvojio prozni prvijenac Karmele Špoljarić naslovljen Nije ovo Twin Peaks. Taj se omanji roman (objavljen u proljeće 2013. godine u nakladi AGM) već nakon prvog čitanja izdvojio stilski maštovitim, a mjestimice i inovativno strukturiranim pripovijedanjem. Privukao je pozornost i lakoćom kojom se plete i raspleće priča, a dopadljiv je i način na koji se autorica igra jezičnim i stilskim efektima. Međutim, to jednostavno i pristupačno štivo plijeni čitateljevu pozornost i svojom temom: riječ je o atraktivnoj postmodernističkoj kronici „maloga mista“, kronici koja otkriva čas zapretenu otočku povijest a čas intrigantnu svakidašnjicu, obje pune tajni, varka i pričina. Također, autorica razvija priču u spletovima epizoda, odnosno ulančanih crtica iz života na prvi pogled banalnog, a na drugi pogled prilično izazovnog mediteranskog ozračja, svojevrsnog otoka na otoku na kojemu ključa egzistencijalni nemir. Pritom pripovjedačica na inovativan način traga za korijenima tog nemira: zanimljivo je što ih pronalazi na neobičnom mjestu, u lokalnom demonu, čudovišnom vjetru pulentu koji izaziva kaotično preslagivanje stvari, prostora i ljudskih odnosa. Napomenimo da se pritom otok i njegovi žitelji promatraju čas s nostalgičnog, čas ironijskog, čas s nadrealističkog pa i crnohumornog rakursa. Naime, otočka je pozornica prepuna nepredvidljivih i paradoksnih okolnosti pa i kriminalističkih zagonetka koje na kraju ostaju bez razrješenja, jer su podređene volji demonskog pulenta koji donosi sveopći zaborav. Valja također istaknuti da je autorica u svojoj priči uspostavila i tipičnu postmodernističku korelaciju s tako zvanim lakim žanrom, odnosno, s nekoć medijski razvikanim horornim i crnohumornim TV serijalom Twin Peaks.
Upravo zbog kreativnosti kojom je Karmela Špoljarić supostavila elemente magičnorealističkog i kriminalističkog žanra, zbog narativne vještine kojom balansira na žanrovskim rubovima, zbog osjećaja za mjeru s kojim sučeljuje standardni jezik s individualiziranim govorom protagonista, a donekle i zbog provokativnih iskoraka iz tradicionalih fabulanih okvira - ovaj je roman unio novinu u poprilično dugu povijest hrvatske inzularne proze. Upravo je to prevagnulo u odluci Povjerenstva te je ono sa zadovoljstvom donijelo odluku da se autorici romana Nije ovo Twin Peaks, Karmeli Špoljarić, dodijeli ovogodišnja Nagrada Slavić.
Zagreb – Split, 22. travnja 2014.
dr. sc. Dunja Detoni Dujmić
Galerija fotografija - klikni na sliku za povećanje
popis članova